Sjednite zajedno za stol. Jedite. Čak i kad je dan bio naporan, rasturen i želite ga zaboraviti, sjednite zajedno za stol. Dijeljenje hrane intiman je čin, povezat će vas, zbližiti, smiriti. Znam, znam, nema se vremena. Ali nemojte jesti stihijski, s nogu, pred ekranom. Bila sam i sama u takvim fazama, i nisam shvaćala koliko…
Stvarno nisam neki slastičar. Slani sam tip generalno, i puno mi je zanimljivije otkrivanje osamstote pite s porilukom od izrađivanja čuda od fondanta ili postizanja savršenih macaronsa. Ovo drugo me uzbuđuje isključivo na razini promatrača i konzumenta. Uostalom, nisam dovoljno strpljiva i pedantna za takve akcije. Povremeno se i kod mene javi ta teška želja za…
Uštipci s kajmakom jedan su od mojih omiljenih okusa iz djetinjstva. Pisala sam o tome u pretposljednjem broju Mrvice (free download), gdje sam objavila i ovaj recept. Iz mog iskustva, comfort food tema je jedna od onih na koju će se svi raspričati – svatko ima svoje hitove koji ga vezuju uz nekog od predaka…
Sreća i tuga, naizmjenično i istovremeno. Milijun kilometara čaršijskim uličicama, u krug i opet. Glatka kaldrma. Vizualni, zvučni i mirisni napad od kojeg srce titra. Bosanska kafa i kocka šećera. Sok od ruže. Ćevap, ćevap i još jednom ćevap. Razvaljena i napuštena zgrada s napuštenim psima. Obnovljena, grandiozna Vijećnica. Ezan i zvona. Vjenčić bamije kupljen na…
Jeste li ulovili po fejsbucima ekipu koja se naziva grupnim imenom društvo Gozba? Jeste li vidjeli kako organiziraju lijepe večere i piknike, s lijepom hranom i vinima pa iz svega toga nastaju prelijepe fotografije nekakvog raja na zemlji i pitate se kako se tamo ubaciti? Ako poznajete Kinfolk magazin i njihova druženja, nećete moći izbjeći tu…
Suze, znoj i bol. Krenula sam na pilates. Vrat me natjerao. Pritajeni stres, loš jastuk, katastrofalno “kornjača” držanje za kompjuterom i volanom, ili onaj vječni krivac za sve balkanske boljke, propuh, ne znam. Nešto od toga ili sve zajedno uzrokovalo je da se zadnjih nekoliko godina svako toliko pošteno pokočim u vratu. Pa onda danima…
Kad je tema piletina, nekako mi se čini da postoje dva glavna štaba. Jedan štab svakog dana stoji u menzaškim redovima pa uporno i iznova naručuje prsa na naglo s pomfrijem i “kickom” kečapa. Osim što ta priča zbilja nema nekog okusnog uzbuđenja, dodatno me ubija dosada te repetitivne narudžbe. U drugom štabu okupili su…
Kad vam život da stablo Meyer limuna… pa, napravite bilo što, samo ga nekako iskoristite. Bilo kako. Nemojte stajati i gledati ga danima, preturati po glavi što biste sad s tim limunuma, pa baš vam se ne radi ovo i ono, možda bi bilo bolje ono ili ovo, opterećivati se kalupima i gadgetima koje nemate…
I što sad reći na 1500 FB fanova u tjedan dana. I više od toliko posjeta blogu. Ne znam je li to u svijetu blogerskih statistika puno ili malo, u mom svemiru, čini se ogromno. I, da, naravno, želim da vas bude još i više. Ali svaki dobar rezultat, kod mene obično pokreće i niz dodatnih nesigurnosti, onih tihih, unutarnjih, vječnih preispitivanja…
Zapravo sam htjela staviti naslov “Ovaj genijalan recept za poriluk promijenit će vam život! Pogledajte zašto!”, samo da bih ispod mogla napisati koliko prezirem te tzv. clickbait naslove. No, čak i zbog fore, preventivno me bilo sram, znam da neće svi otvoriti tekst, pa postoji opasnost da me osude kao clickbait retarda. Ali bilo je zabavno razmišljati…
