Darko Baretić Barba, Željka Klemenčić i Toni Čobrnić, tri su osobe koje ključno povezuju ovu foto priču. Barba je spojio Željku i njezinu Mrvicu s Tonijem (Tonetom?) i njegovim restoranom Gusari u Tučepima. A onda se tamo uplela i plejada likova pod kodnim imenima Likar, Sveto Maršal, Filipetti… Malo misto, lajv verzija. Jeli smo van sezone…
Jednog rijetko toplog popodneva prošlog kišnog ljeta, mladi sam krumpir sama izvadila iz zemlje; crnim rukama i noktima potom sam obrala mahune. Mir oko mene, na nadnaravnoj razini povezao me sa svemirom. Zaspala sam u vrtu i zorom me probudila rosa. I tada sam znala što ću kuhati. Šala. Nažalost. Ništa ni slično se nije…
Mrzim bacati hranu. Do te mjere da najčešće kao pravi papak uvalim nekom drugom da se riješi stvari koje su ciknule. Jer onda to kao nema veze sa mnom. A pere me grižnja savjesti i ispričavam se u sebi i Bogu i narodu zbog paketa nečega koji se s vremenom pretvorio u nešto, u nekom zapećku frižidera.…
Ja vam ovu malu jako volim. No, osjećaje na stranu – bistra, uporna, dosljedna, dubrovački diplomatična, Ana-Marija Bujić nekako klizi kroz sve svoje ideje, ostvaruje ih, spaja posao i ljubav u posao koji voli. Kada mi je prepričala koncept kuharice koju planira izdati, a ispričala mi ga je dosta rano, nisam imala sekunde sumnje, ni…
“Još nemrem vjerovat da će ovako fino kuhat i u tome guštat najmršavija i najizbirljivija curica koju pamtim!”. Neviđeno me zabavio ovaj komentar osnovnoškolske drugarice koji je ostavila kada sam pokrenula FB profil Gladne Mile. Prvo, ja nemrem vjerovat da se netko koga nisam vidjela dvadesetak godina toga još sjeća. Okej, stvarno sam bila žgoljo…
Ovo je prvi video koji sam snimila. Odnosno, stala pred kameru, nešto skuhala, montirala i objavila to. Tada sam uređivala portal Gastro.hr, a intenzivnije potrebe medijske kuće za videima taman su se poklopile s mojim već započetim prtljanjem po montaži. Krenulo je s usmenom predajom kod kuće, nešto gledanja tutoriala i sistemom pokušaja i pogrešaka.…
