Kad je tema piletina, nekako mi se čini da postoje dva glavna štaba. Jedan štab svakog dana stoji u menzaškim redovima pa uporno i iznova naručuje prsa na naglo s pomfrijem i “kickom” kečapa. Osim što ta priča zbilja nema nekog okusnog uzbuđenja, dodatno me ubija dosada te repetitivne narudžbe. U drugom štabu okupili su…
I što sad reći na 1500 FB fanova u tjedan dana. I više od toliko posjeta blogu. Ne znam je li to u svijetu blogerskih statistika puno ili malo, u mom svemiru, čini se ogromno. I, da, naravno, želim da vas bude još i više. Ali svaki dobar rezultat, kod mene obično pokreće i niz dodatnih nesigurnosti, onih tihih, unutarnjih, vječnih preispitivanja…
Darko Baretić Barba, Željka Klemenčić i Toni Čobrnić, tri su osobe koje ključno povezuju ovu foto priču. Barba je spojio Željku i njezinu Mrvicu s Tonijem (Tonetom?) i njegovim restoranom Gusari u Tučepima. A onda se tamo uplela i plejada likova pod kodnim imenima Likar, Sveto Maršal, Filipetti… Malo misto, lajv verzija. Jeli smo van sezone…
Mrzim bacati hranu. Do te mjere da najčešće kao pravi papak uvalim nekom drugom da se riješi stvari koje su ciknule. Jer onda to kao nema veze sa mnom. A pere me grižnja savjesti i ispričavam se u sebi i Bogu i narodu zbog paketa nečega koji se s vremenom pretvorio u nešto, u nekom zapećku frižidera.…
“Još nemrem vjerovat da će ovako fino kuhat i u tome guštat najmršavija i najizbirljivija curica koju pamtim!”. Neviđeno me zabavio ovaj komentar osnovnoškolske drugarice koji je ostavila kada sam pokrenula FB profil Gladne Mile. Prvo, ja nemrem vjerovat da se netko koga nisam vidjela dvadesetak godina toga još sjeća. Okej, stvarno sam bila žgoljo…
