Kad vam život da stablo Meyer limuna… pa, napravite bilo što, samo ga nekako iskoristite. Bilo kako. Nemojte stajati i gledati ga danima, preturati po glavi što biste sad s tim limunuma, pa baš vam se ne radi ovo i ono, možda bi bilo bolje ono ili ovo, opterećivati se kalupima i gadgetima koje nemate pri ruci. Gledati na sve kao na problem. I na kraju ne napraviti ništa.
Prošlog sam proljeća, negdje u ovo isto doba, prvi put došla u familijarnu kuću mog Gingera na Pelješac. Šokiralo me ovo isto stablo koje je u svibnju još uvijek bilo prepuno dobrano zrelih plodova. Limuni na stablu, peti je mjesec?! Ništa mi nije bilo jasno. Pojma nisam imala kakav je to limun, kora je bila tamnija od uobičajene, miris slađi i nekako je vukao na naranču. Dok sam shvatila da je to famozni Meyer limun, već sam ga prozvala limuranča. Čita se onako, s dalmatinskim naglaskom i dugim “u”.
Nisam, dakle, prošle godine napravila ništa s njim. Ionako je stablo službeno na terenu kuće do. Isto familija, doduše, nije to bio nikakav izgovor niti realna prepreka da nešto napravim s njihova tri limuna. Neću im sve obrstiti. Ali dok sam tih pet dana kenjkala i nisam mogla odlučiti kako tu limuranču iskoristiti, već smo se vratili doma.
Kad ti život da limune, uberi ih. Naribaj koricu, iscijedi u limunadu, ispeci kolač, bilo šta. Pokloni ih nekome. Iskoristi izlizanu frazu “When life gives you lemons…” i napiši post o tome. Bilo da je riječ o ovakvim divnim, pravim limunima ili metafori za neku životnu kiselost.
Kad ti život da limune, prestani se izvlačiti. Stablo je i ove godine, u isto vrijeme, prepuno plodova. Stanje mog uma, u isto vrijeme ove nove godine, bitno je drugačije. Napravila sam limunadu, fotkala, složili smo kratki video i napisala sam post. Naribat ću koricu. Sutra ću nešto skuhati i snimiti video recept. Ponijet ću par komada doma pa smisliti neki desert.
Kakav god ti limun dao život, neku limunadu možeš smutiti. Pa makar ti i tekst bio ovako limunadast kao moj. Namjerno i bez isprike. I bez šećera.
Najviše mi se sviđa ovaj dio: “Nemojte stajati i gledati ga danima, preturati po glavi što biste sad s tim limunuma, pa baš vam se ne radi ovo i ono, možda bi bilo bolje ono ili ovo, opterećivati se kalupima i gadgetima koje nemate pri ruci. Gledati na sve kao na problem. I na kraju ne napraviti ništa.”
Kome još treba šećer kraj ovakvih limuna? 😀
Kraj ovakvih limuna ne treba nikome ništa, osim reda u glavi 🙂