Stlačilo me jučer sve. Ne znam postoji li kakva specijalizacija u psihologa koja bi se bavila malim poduzetnikom/obrtnikom/freelancerom/kakogod i njegovim promjenama raspoloženja. Imam neki izdatak, a baš i ne znam kako ću ga pokriti. Zapravo je prilika da uložim neveliku lovu u nešto što mi je potrebno za posao. Komad opreme, eto. Ništa presudno, ali…
Kad vam život da stablo Meyer limuna… pa, napravite bilo što, samo ga nekako iskoristite. Bilo kako. Nemojte stajati i gledati ga danima, preturati po glavi što biste sad s tim limunuma, pa baš vam se ne radi ovo i ono, možda bi bilo bolje ono ili ovo, opterećivati se kalupima i gadgetima koje nemate…
Zapravo sam htjela staviti naslov “Ovaj genijalan recept za poriluk promijenit će vam život! Pogledajte zašto!”, samo da bih ispod mogla napisati koliko prezirem te tzv. clickbait naslove. No, čak i zbog fore, preventivno me bilo sram, znam da neće svi otvoriti tekst, pa postoji opasnost da me osude kao clickbait retarda. Ali bilo je zabavno razmišljati…
Jednog rijetko toplog popodneva prošlog kišnog ljeta, mladi sam krumpir sama izvadila iz zemlje; crnim rukama i noktima potom sam obrala mahune. Mir oko mene, na nadnaravnoj razini povezao me sa svemirom. Zaspala sam u vrtu i zorom me probudila rosa. I tada sam znala što ću kuhati. Šala. Nažalost. Ništa ni slično se nije…
Mrzim bacati hranu. Do te mjere da najčešće kao pravi papak uvalim nekom drugom da se riješi stvari koje su ciknule. Jer onda to kao nema veze sa mnom. A pere me grižnja savjesti i ispričavam se u sebi i Bogu i narodu zbog paketa nečega koji se s vremenom pretvorio u nešto, u nekom zapećku frižidera.…
“Još nemrem vjerovat da će ovako fino kuhat i u tome guštat najmršavija i najizbirljivija curica koju pamtim!”. Neviđeno me zabavio ovaj komentar osnovnoškolske drugarice koji je ostavila kada sam pokrenula FB profil Gladne Mile. Prvo, ja nemrem vjerovat da se netko koga nisam vidjela dvadesetak godina toga još sjeća. Okej, stvarno sam bila žgoljo…
Ovo je prvi video koji sam snimila. Odnosno, stala pred kameru, nešto skuhala, montirala i objavila to. Tada sam uređivala portal Gastro.hr, a intenzivnije potrebe medijske kuće za videima taman su se poklopile s mojim već započetim prtljanjem po montaži. Krenulo je s usmenom predajom kod kuće, nešto gledanja tutoriala i sistemom pokušaja i pogrešaka.…
