Nešto između, ali nije ni Superman. Nisam ni ja. “A šta ćemo jest?”, svakog dana iznova. Ne znam, ljudi, nemam uvijek spreman odgovor. Ovisi šta ima frižideru, idemo li na plac, je li mi vruće, ili mi se spava, kasno je, rano je, jako sam gladna, raspoložena sam za eksperiment, kuha mi se satima, ne…
Pokrenula sam blog, poluredovito nešto objavljivala nekih pet mjeseci i onda napravila pauzu od devet mjeseci. Koji ritam, ha? Nekoliko je razloga za to, a ključni je da sam si nabila standarde koje vjerojatno nije moguće održati, osim ako se ne baviš samo blogom. Srećom, ne bavim se samo blogom. Uglavnom, smatrala sam da svaki…
Sjednite zajedno za stol. Jedite. Čak i kad je dan bio naporan, rasturen i želite ga zaboraviti, sjednite zajedno za stol. Dijeljenje hrane intiman je čin, povezat će vas, zbližiti, smiriti. Znam, znam, nema se vremena. Ali nemojte jesti stihijski, s nogu, pred ekranom. Bila sam i sama u takvim fazama, i nisam shvaćala koliko…
Stvarno nisam neki slastičar. Slani sam tip generalno, i puno mi je zanimljivije otkrivanje osamstote pite s porilukom od izrađivanja čuda od fondanta ili postizanja savršenih macaronsa. Ovo drugo me uzbuđuje isključivo na razini promatrača i konzumenta. Uostalom, nisam dovoljno strpljiva i pedantna za takve akcije. Povremeno se i kod mene javi ta teška želja za…
Suze, znoj i bol. Krenula sam na pilates. Vrat me natjerao. Pritajeni stres, loš jastuk, katastrofalno “kornjača” držanje za kompjuterom i volanom, ili onaj vječni krivac za sve balkanske boljke, propuh, ne znam. Nešto od toga ili sve zajedno uzrokovalo je da se zadnjih nekoliko godina svako toliko pošteno pokočim u vratu. Pa onda danima…
Kad je tema piletina, nekako mi se čini da postoje dva glavna štaba. Jedan štab svakog dana stoji u menzaškim redovima pa uporno i iznova naručuje prsa na naglo s pomfrijem i “kickom” kečapa. Osim što ta priča zbilja nema nekog okusnog uzbuđenja, dodatno me ubija dosada te repetitivne narudžbe. U drugom štabu okupili su…
I što sad reći na 1500 FB fanova u tjedan dana. I više od toliko posjeta blogu. Ne znam je li to u svijetu blogerskih statistika puno ili malo, u mom svemiru, čini se ogromno. I, da, naravno, želim da vas bude još i više. Ali svaki dobar rezultat, kod mene obično pokreće i niz dodatnih nesigurnosti, onih tihih, unutarnjih, vječnih preispitivanja…
Mrzim bacati hranu. Do te mjere da najčešće kao pravi papak uvalim nekom drugom da se riješi stvari koje su ciknule. Jer onda to kao nema veze sa mnom. A pere me grižnja savjesti i ispričavam se u sebi i Bogu i narodu zbog paketa nečega koji se s vremenom pretvorio u nešto, u nekom zapećku frižidera.…
