Stlačilo me jučer sve.
Ne znam postoji li kakva specijalizacija u psihologa koja bi se bavila malim poduzetnikom/obrtnikom/freelancerom/kakogod i njegovim promjenama raspoloženja.
Imam neki izdatak, a baš i ne znam kako ću ga pokriti. Zapravo je prilika da uložim neveliku lovu u nešto što mi je potrebno za posao. Komad opreme, eto. Ništa presudno, ali morala sam jučer na brzinu računati hoću li se upustiti u trošak ili neću, što mi je zakovitlalo mozak. Relativno sam oprezna s parama, rijetko se bezglavo zalijećem u veće troškove, i jedna sam od onih koji uvijek, ali uvijek, imaju bar neku smiješnu crnu štednju.
No, jučer su se datumi realizacije krivo naslagali, neke uplate još čekam, i trošak mi zapravo sada ne treba. Ne uzbuđujem se inače oko takvih stvari. Ako nisu idealni uvjeti za ulaganje, mahnem rukom do boljeg trenutka. Jučer me povuklo u sasvim krivom smjeru. Preispitivanje do dna.
Ništa presudno, ali morala sam jučer na brzinu računati hoću li se upustiti u trošak ili neću, što mi je zakovitlalo mozak.
Morala sam se izvući nekom hranom, fokusirati mozak na sjeckanje i kuhanje. Sjetila sam se Željkinog “Nešto kao chowder” recepta iz Mrvica Svaki dan kuharice. To je to, bijeg od rovanja po mozgu u ruljenje kukuruza. I ovakav dan je dio “svih dana”, zar ne?
Otišla sam na plac, ziheršaku lokaciju za podizanje raspoloženja, ali bilo mi je prevruće, iznerviralo me skroz. Trebala je doći jesen, a nije, pa me i to rastužilo. Razveselila me jedino teta u mesnici, gdje sam napravila ceh od 19,19 kuna, pa mi je rekla da moram uplatiti loto. Nisam uplatila.
Sabrala sam se tek kad sam se vratila u kuhinju. Prebiranje po zrnima imalo je na mene učinak prebiranja krunice. Nije pomoglo što sam usput razbila tanjur i uništila lonac, ali, nije ni odmoglo. Nisam se više sekirala.
Razveselila me jedino teta u mesnici, gdje sam napravila ceh od 19,19 kuna, pa mi je rekla da moram uplatiti loto. Nisam uplatila.
Uspjela sam se natjerati i da fotkam jelo. To je plus. Ipak nije bio jedan od onih dana kada potpuno otkažem suradnju samoj sebi.
A učinak neštokaochowdera bio je blagotvoran kao što sam i mislila. Ujedno, znala sam da ću razveseliti Gingera, već je nekoliko puta zavapio za žlicom kukuruzno-pileće kombinacije. Nas dvoje za stolom, uz ovo skromno slatkasto-ljutkasto jelo, i stvari su opet sjele na mjesto. Pravi soul warmer, baš kao da sam navukla tople čarapice na dušu.
Ako slučajno postoji onaj psiholog s početka teksta, trebao bi ovakvim slučajevima na recept prepisivati žlice i žlice ove lijepe, guste, kukuruzne juhe.
Stvari su opet sjele na mjesto. Pravi soul warmer, baš kao da sam navukla tople čarapice na dušu.
U cijeloj ovoj godini, ovo mi je treći ovakav dan. Zaista, zabrinuta nad poslovnom budućnošću, potonula sam samo tri puta u devet mjeseci. Tek tri trenutka slabosti i besmisla. Nije to ni loše, prije mi se besmisao događao barem tri puta tjedno. Ukupna suma – I’m such a lucky bastard.
P.S. Spravu sam upravo kupila. Možda nije najrazumnija biznis logika, ali šta bude, bit će. Juhe ima i za danas, pa će riješiti grižnju savjesti.