Pokrenula sam blog, poluredovito nešto objavljivala nekih pet mjeseci i onda napravila pauzu od devet mjeseci. Koji ritam, ha? Nekoliko je razloga za to, a ključni je da sam si nabila standarde koje vjerojatno nije moguće održati, osim ako se ne baviš samo blogom. Srećom, ne bavim se samo blogom.
Uglavnom, smatrala sam da svaki post treba imati neki smislen tekst, recept vrijedan objave, video pristojne produkcije, i istovremeno, opteretila se idejom da moram pojačati količinu. To sve crpi puno energije i vremena. Tekstovi u smislu “Proljeće je, stigla šparoga, gle mene kako kuham šparogu…” mi jednostavno nisu bili dovoljni. S druge strane, uopće ne mogu svaki recept povezati s nekom dubljom pričom, jer, nekad je jednostavno ni nema. Lijepe namirnice, dobra jela, to je to. Ne krije se iza svakog jela neko moje životno promišljanje, obiteljska povijest, udubljivanje u društvo. Nekad baš ni ne želim dijeliti svoje misli niti se pretjerano otvarati, ne osjećam se uvijek ugodno s tim. Nekad je, sigurno, tako i bolje.
Nema razloga niti da od sebe očekujem količinu objava kao da sam news portal (pa čitate portale, znate i sami u što se pretvori sumanuto štancanje). Ne želim se baviti klikovima, ne zanimaju me ‘clickbait’ recepti. Nabila sam si i pritisak redovitog vođenja društvenih mreža, jer to, kao, moraš. Ne da se meni uvijek komunicirati. A ako moram, ne da mi se nikad.
Uglavnom, zaplela sam se u mislima što bi moj blog trebao biti i stavila ga na pauzu. Razmišljajući povremeno o njemu, vraćala sam se stalno na isto. Inspiracija, jednostavna ideja. Voljela bih da mu je to svrha. Nekad s nekim širim kontekstom, nekad bez. Balansirano. Tako sam i krenula, kasnije sam zabrijala.
Znam, sve se to odvija samo u mojoj glavi i umaram prvenstveno samu sebe. Skratit ću. Mislim da su ove polpete i cijeli tanjur dobra ideja i da recept trebam objaviti. Nema neke priče. I neću objaviti novi post već sutra. Sasvim neopterećeno.
- 600 g manjih krumpira
- 1 glavica luka
- 1 žličica mljevenog kumina
- 1 žličica kurkume
- 500 g (neočišćene) blitve
- 4 jaja
- 500 g očišćenog boba
- Naribani parmezan
- Maslinovo ulje
- Sol, papar
- U vodu stavite kuhati cijele krumpire, 20-25 minuta.
- Za to vrijeme nasjeckajte luk i stavite pirjati na malo maslinova ulja. "Staklastom" luku dodajte kumin i kurkumu te prodinstajte još minutu-dvije pa pustite da se ohladi.
- Očistite blitvu od bijelih stapki i blanširajte oko 5 minuta u vreloj vodi. Potom je pustite da se dobro ocijedi u cjedilu (pomozite joj pritiskanjem žlicom kako bi što više vode izašlo).
- Skuhani krumpir ogulite, ubacite u zdjelu i izgnječite u pire. Dodajte mu grubo usitnjenu blitvu i luk sa začinima, obilno posolite i popaprite te sve dobro izmiješajte.
- Uključite pećnicu na 180 stupnjeva (s ventilatorom ili 200 stupnjeva bez). Smjesu s krumpirom formirajte u osam jednakih polpeta.
- Zagrijte maslinovo ulje u većoj tavi i popecite polpete. Pecite ih u dvije ture, sa svake strane 3-4 minute, trebali biste dobiti smeđu koricu. Polpete potom malo ocijedite na papirnatom ručniku pa ih prebacite na lim na koji ste stavili papir za pečenje i prebacite u pećnicu. Pecite 15-ak minuta.
- Za to vrijeme skuhajte bob, do 10 minuta u običnoj vodi (krupnija zrna). Potom ga očistite od opni. Rastopite žlicu-dvije maslaca na tavi i ubacite kuhani bob. Promiješajte na tavici nekoliko minuta i pred kraj dodajte malo naribanog parmezana, neka se rastopi.
- Jaja poširajte onako kako to već radite. Nemam namjeru ulaziti u dubioze oko toga treba li u vodu dodati ocat, sol ili neki voodoo začin. Ja uglavnom napravim mali vrtlog i ubacim u njega jaje te lagano žlicom gurkam bjelanjak prema žumanjku i kuham 3 minute u sasvim blago proključaloj vodi. Najčešće uspije.
- Poslužite sve zajedno na tanjuru, pustite neka vam žutanjak iscuri po polpeti. Možete sve posuti s malo mljevenog čilija i svježih listića korijandera.
Isprobano! Super ukusno!! Jedino što se kuglice od ovih par sastojaka jaaaako teško povežu. Morala sam dodati mrvice il brašno, više se ne sjećam točno.
Drago mi je da vam je fino 🙂 Istina, treba biti nježan s njima i treba stvarno dobro iscijediti blitvu. Meni se nisu raspadale, ali sam zbilja bila pažljiva, nema nabacivanja. Mrvice su dobra backup opcija. Ne znam jeste li ih formairali baš u kuglice, ako da, s polpetama je lakše jer se samo okrenu, a kuglice ipak treba više ganjati po tavi 😉