Nešto između, ali nije ni Superman. Nisam ni ja. “A šta ćemo jest?”, svakog dana iznova. Ne znam, ljudi, nemam uvijek spreman odgovor. Ovisi šta ima frižideru, idemo li na plac, je li mi vruće, ili mi se spava, kasno je, rano je, jako sam gladna, raspoložena sam za eksperiment, kuha mi se satima, ne da mi se ništa više od sjeckanja.
Ovaj je recept rezultat ostataka i neodlaska u nabavku na vrijeme. A i nije mi se dalo puno više od sjeckanja. Socca je jelo koje sam upoznala u Nici (u Italiji je zovu farinata ili cecina). Ne znam kako bih je definirala, mogla bi biti deblja palačinka ili vrlo tanka pogača, a može biti i osnova za pizzu, kako sam je ja iskoristila. Što nije primjena u originalu, ali, hej, dušo, tko nam brani.
Ne želim ulaziti u priče o povijesti socce, ionako svi govore da moramo živjeti u sadašnjosti. Ima tu nekih vojnika, pomoraca, bitaka i brodova, ali stvarno sam umorna od raznih ustaša i partizana, malo više od ovih prvih. Guglajte sami ako vam se čitaju legende. U svakom slučaju, riječ je o nekoj vrsti tijesta od slanutkovog brašna.
Nekako u zadnje vrijeme sve češće pripremam bezmesna jela. Nije to neki plan ni koncept, još manje stav i odluka, već stvar trenutka, odnosno skup svih onih faktora navedenih na početku. Uopće ne razmišljam o tim jelima kao “vegetarijanskim”, samo, eto, jela kao takva. Jelo. Fino. Gotovo. Bujrum.
- 1 šalica (240 ml) slanutkova brašna
- 1 šalica vode
- 1/4 šalice maslinova ulja
- 1 češanj češnjaka
- 2 prstohvata soli
- 1 tikvica
- 1/2 šalice naribanog dimljenog scamorza sira
- 3-4 sušene rajčice
- Nekoliko crnih maslina
- Namrvljeni feta sir za posipavanje
- Pomiješajte sve sastojke za tijesto (češnjak skroz sitno nasjeckajte), lagano ih izmiksajte dok se ne povežu pa smjesu pustite da odstoji sat vremena.
- Pripremite ostale sastojke za to vrijeme: sušene rajčice (ako nisu iz ulja) namočite pola sata u vodi pa sitno nasjeckajte. Tikvicu narežite na tanke šnite uz pomoć običnog guljača za povrće i polijte ih maslinovim uljem, ne puno. Dimljenu scamorzu (možete koristiti i običnu mozzarellu, ja sam ovo slučajno kupila u nekom šoping centru) naribajte. Feta sir namrvite rukama. Crne masline (bez koštica) prepolovite po dužini pa još narežite na četvrtine.
- Pećnicu zagrijte na 220 stupnjeva (bez fena, 200 ako je s fenom). Odaberite posudu u kojoj ćete peći soccu i koja može u pećnicu, najbolje od lijevanog željeza. Moja je 26x26 cm, nemam okruglu te veličine, no, držite se oko te dimenzije. Stavite praznu posudu u pećnicu i dobro je zagrijte.
- Vruću posudu premažite maslinovim uljem (budite oprezni, jer, naime, vruće je). Izlijte smjesu za soccu u posudu i vratite u pećnicu. Pecite 10-15 minuta, dok se ne stvrdne, a rubovi će se malo odvojiti od posude.
- Izvadite posudu s tijestom, premažite ga maslinovim uljem, pa redom slažite sastojke - naribanu scamorzu, tikvicu, sušene rajčice i masline i na kraju sve pospite feta sirom. Ako imate svježi timijan, stavite i njega. Ja nisam imala pa sam posula suhim te još preko svega nadrobila nekog blagog čilija.
- Vratite u pećnicu i pecite još 10-15 minuta. Izvadite i pustite nekoliko minuta da "pizza" dođe sebi.
- Ovaj recept već dugo imam u bookmarksima, dočekao je poklapanje s mojim frižiderom. Uz minimalne izmjene, autorica je Cookie and Kate, nisam ja, majkemi.
hahaha !! najbolji intro za recepte ikad !!
Hvala Jelena, volim kad nisam neshvaćena 😉