Darko Baretić Barba, Željka Klemenčić i Toni Čobrnić, tri su osobe koje ključno povezuju ovu foto priču. Barba je spojio Željku i njezinu Mrvicu s Tonijem (Tonetom?) i njegovim restoranom Gusari u Tučepima. A onda se tamo uplela i plejada likova pod kodnim imenima Likar, Sveto Maršal, Filipetti… Malo misto, lajv verzija.
Jeli smo van sezone i van menija, bilo je to zapravo vrlo intimno, kućno druženje, ali i spektakl koji je potrajao desetak sati. Deset sati kojima su se nizali vrlo ozbiljni tanjuri i vina, a pratila ih je sasvim neozbiljna atmosfera i deliričan smijeh, bol u vilicama i ojačani trbušni mišići.
Jug Dalmacije, usred zime, dok sam još bila friško ošamućena od davanja otkaza i svojevoljnog napuštanja sigurnog posla, bio je melem za moje lelujavo mentalno stanje. Čak me i jugo smirivalo. U pomalo autističnoj fazi, skrivanje iza objektiva savršeno mi je odgovaralo.
Barbin tekst o ovoj mini ekskurziji u Gusarima izašao je u zadnjem broju Mrvice (besplatan download). Uz tekst je objavljen i dio gomile fotografija koje smo manijakalno štancali, sa željom da zabilježimo baš svaki trenutak. Dio objavljujem ovdje, jer to je jedini način da vam donekle približim ovu priču. Mogu birati riječi još mjesecima, ali znam da neću pronaći odgovarajuće. Doživjela sam tamo, popriličan mindfuck.